U Delfima podno planine Parnas, u Grčkoj, u Apolonovom hramu boravila je proročica Pitija. I poznati i nepoznati ljudi dolazili su u Defe da im Pitija prorekne sudbinu. Medju mnogima bio je i Aleksandar Makedonski.
Pitija sva u ekstazi i žvakajuci lovorov list oklevala je da Aleksandru prorekne sudbinu. Aleksandar, nestrpljiv i besan, zgrabio je Pitiju i pokušao da je izvuče iz skloništa. U tom rvanju Pitija je reka Aleksandru: Ti si nesavladiv.
Kako je bio veoma ambiciozan i delimično ljubomoran na osvajanja svoga oca, Aleksandar je Pitijine reči shvatio da ga niko ne moze savladati u osvajanju Azije, pa je, prešavši Helespont, u svojim pohodima stigao i do reke Inda u Aziji, a u Africi do libijske pusitnje i to veoma uspešno, bez ijednog poraza. Čuvene su njegove pobede na reci Graniku i kod Isa i Gaugamele.
Aleksandar je umro u Bagdadu, veoma mlad, u svojoj trideset i trećoj godini, ne ostavljajući sebi naslednika. Rodjen je 356 a umro 323. godine pre nove ere.
Poredjenja radi, recimo da je Napoleon Bonaparta u tim godina tek počinjao vojničku karijeru, a Gaj Julije Cezar nije ni pomišljao na osvajanja.
Slobodno mogu reći da istorija ne poznaje većeg vojskovodju od Aleksandra Makedonskog, sina Olimpije i Filipa.